1001 NIGHTS AND OTHER STORIES

Prozori Gallery, Zagreb, 2010

The starting point for the project 1001 Nights And Other Stories was the fact that the Prozori Gallery is located inside the S. S. Kranjčević Library. The functions and activities of gallery and library constantly overlap and complement each other. I developed a series of 4 interventions which interrupted daily routine of the library, involved library users and created a basis for atypical forms of social interactions between them.

Projekt 1001 noć i druge priče polazi od činjenice da je Galerija Prozori smještena u knjižnici S. S. Kranjčević. Funkcije i aktivnosti galerije i knjižnice se neprestano preklapaju i nadopunjuju. Razradila sam seriju od 4 intervencije koje su mijenjale dnevnu rutinu knjižnice, uključivale korisnike knjižnice i stvarale uvjete za netipične načine interakcija među njima.

Cafe/Kafić

 

Cafe was first intervention. The reading room was for one day displaced from its usual position inside the library and turned into outside library cafe were coffee and other refreshments were served for free to the library users and readers.

Kafić je bila prva u nizu intervencija. Čitaonica je na jedan dan izmještena iz svojeg uobičajenog konteksta i pretvorena u kafić na otvorenom gdje su korisnicima knjižnice i čitateljima besplatno posluživani kava i sokovi.

 

Sleepers/Spavači

performance (duration: 1 hour); performers: Vanja Babić, Dijana Jaguljnjak, Anton Pigac i Pavao Stanojević

The second intervention was the performance Sleepers. Four performers came to the library and in the beginning they behaved like regular library users, they were sitting at the tables and reading. After some time they all put their heads on tables as if they fell asleep.

Druga intervencija je bio performans Spavači. Četiri izvođača dolaze u knjižnicu i u početku sjede za stolovima i poput ostlih korisnika knjižnice čitaju novine. Nakon nekog vremena jedan za drugim spuštaju glave na stolove i kao da su pozaspali.

 

Newspaper/Novine

novine 001

Library-users had in the reading room access to only one copy of one daily newspaper for several hours. This unusual uncomfortable situation demanded patience and new forms of social contacts and collaboration between the users.

Korisnicima čitaonice na nekoliko je sati za čitanje ponuđen samo jedan primjerak dnevnih novina. Ta neuobičajena neugodna situacija zahtijevala je strpljenje i nove oblike komunikacije i suradnje čitača.

 

Quiz 1001 nights/ Kviz 1001 noć

The last intervention was the quiz with questions about a very popular Turkish soap opera and turkish language, customs and traditions. The flyers with the invitation for participating in the quiz were distributed all around the neighborhood. The idea was not just to organize a quiz where all participants could show competence in their favorite theme but also a neighborhood social event where traditional turkish coffee and tee were served to all participants and audience. The quiz was also an opportunity to make us all aware of many traces left by the Turkish Ottoman Empire in croatian language, customs and traditions. The quiz winners won a set of traditional turkish sweets, a Turkish language course at a language school and an example of luxurious publication of Stories of 1001 nights.

Posljednja u nizu intervencija je bio kviz na temu popularne turske serije 1001 noć te turskog jezika, običaja i tradicije. Kviz je putem letaka bio oglašen po cijelom kvartu. Ideja je bila ne samo organizirati kviz u kojem bi svi sudionici pokazali poznavanje svoje omiljene teme već i kvartovski društveni događaj na kojem se sudionicima i publici nudila tradicionalna turska kava i čaj. Kviz je također bio prilika da se skrene pažnja na mnoge tragove koje je vladavina turskog Osmanskog carstva ostavila u hrvatskom jeziku, običajima i tradiciji. Pobjednici u kvizu dobili su pakiranje tradicionalnih turskih slastica, tečaj turskog jezika u školi za strane jezike i luksuzno izdanje knjige Priče iz 1001 noći.

 

(the text below is currently available only in Croatian)

1001 NOĆ I DRUGE PRIČE

Irena Bekić

Komunikacijski obrasci i različiti oblici društvenosti koji se uspostavljaju u određenim situacijama često su polje eksperimentiranja Božene Končić Badurina. Za rad u Galeriji Prozori, krenula je od neposredne povezanosti galerije i knjižnice. Galerija se, naime, nalazi u knjižnici pa se njihove djelatnosti neprestano nadopunjuju i isprepliću. Pri tome je knjižnica stabilni dio para, definiran, društveno potvrđen i s jasnom dnevnom rutinom. Galerija pak destabilizira. Postavljajući pitanja i pomičući perspektivu sagledavanja podmeće nogu ustaljenoj i automatiziranoj knjižničkoj praksi.

Upravo je automatizirana dnevna praksa knjižnice polazište Boženi Končić Badurina. U razdoblju od tri mjeseca – od rujna do prosinca – ona je povremeno boravila u knjižnici proučavajući navike njezinih korisnika i odnose koji se uspostavljaju između njih, knjižničara, prolaznika / stanovnika kvarta i prostora. Iz toga su proizišle četiri situacije kojima je intervenirala u knjižničku svakodnevnicu. Lagano izmičući od normale, Boženine su se intervencije ispostavile kao diskretni tektonski pomaci uslijed kojih su se u pukotinama koje su se rastvorile ostvarile mogućnosti za drukčije oblike društvenosti. Tako su se na primjer, formalni odnosi u kojima se knjižničari i korisnici knjižnice suodnose isključivo kroz funkcije u institucijskom modelu, pomaknuli prema prisnijim oblicima druženja i međusobnog uvažavanja. Sve su situacije izuzev „Spavača“ uspostavljene na etici brige prema ljudima, bilo da im umjetnica sama iskazuje pažnju („Kafić“) ili ih želi aktivirati kroz njima zanimljiv sadržaj u kojemu se mogu dokazati („Kviz 1001 noć“), bilo da ih poziva da sami brinu jedan o drugome („Novine“). Ne radi se tu o velikim akcijama, već o gestama koje se dekodiraju kao dobre vibracije u međususjedskim odnosima.

Božena Končić Badurina svojim situacijama postiže očuđenje i na razini njihovog likovnog postava. Niz stolova postavljenih ispred knjižnice za kojima ljudi uz kavu, na toplom rujanskom suncu, čitaju novine, ili slika usnulih čitača u osvjetljenim galerijskim/čitaoničkim izlozima neočekivani su i očuđujući vizualni akcent u javnom prostoru kvarta, a ne samo zbunjujući nasrtaj na naviku i pravila ponašanja u knjižnici. U kvart je izašla i pozivajući stanovnike na kviz, nadajući se upravo onima koji su se pasivizirali i nisu spremni iskočiti iz svoje dnevne rutine.

Boženina taktika je mimikrijsko konstruiranje jednokratnih situacija bez opipljivih tragova. Nju ne zanimaju trajnost ili mjerljivost, već ono što će se dogoditi u izmijenjenoj situaciji, nusprodukt koji je uvijek fluidan i efemeran jer nastaje u odnosima i ljudima.

 

 

 

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s