script of the audio recording in Croatian: U trenutku dok slušate ovaj tonski zapis u blizini ste možda već primijetili muzejskog čuvara Sergea Armengauda. Ako niste, potražite ga pogledom. Vjerojatno je negdje u vašem vidokrugu. Muškarac srednjih godina, prosjede kratke kose, smeđih očiju, sportske građe tijela. Ne ističe se nekim posebnim stilom odijevanja. Jedino po čemu ga možete razlikovati od posjetitelja je akreditacija muzejskog čuvara koju nosi istaknutu na odjeći. Serge je zadužen za čuvanje i nadgledanje izložaka u ovom dijelu muzeja. Sastavni dio njegovog posla je da bude nenametljiv, uvijek negdje sa strane, prisutan, no udaljen od vas taman toliko da ne osjećate nelagodu i da vas ne ometa dok razgledavate izložbu. Iako je vrlo diskretan i pažljiv oko toga da vam ne prilazi bez potrebe, ono što Serge u ovom poslu ipak najviše voli upravo je kontakt s publikom. Zato nećete pogriješiti ako mu se obratite, postavite kakvo pitanje ili ga barem pozdravite i nasmiješite mu se u prolazu. Od raznih zgoda s posjetiteljima tijekom osam godina koliko radi kao muzejski čuvar Serge posebno pamti jednu iz arheološkog muzeja gdje je radio prije nekoliko godina. Kako bi se izbjeglo uništavanje WC-a, muzejski čuvari su posjetiteljima ključeve WC-a davali na zahtjev. Jednog dana u muzeju se pojavila osoba neodredivog spola, do struka odjevena kao muškarac, a od struka nadolje u suknju. Obratila mu se i zamolila ga ključ od wc-a. Zbunjen nije znao da li da da ključ za ženski ili muški WC pa je ključ odabrao nasumce. I dan danas se pita je li neprikladno postupio. Posao muzejskog čuvara za Sergea nije posao iz snova, no on mu osigurava egzistenciju i omogućava da se u slobodno vrijeme bavi svojim hobijima – streličarstvom, vrtlarstvom i sportom. Osim toga Serge obožava umjetnost, pogotovo skulpturu. Bernini i Camille Claudel su mu najdraži kipari. Od slikara voli Moneta i Modiglianija. Sluša sve vrste glazbe, a najviše klasičnu. Omiljeni pisci su mu Krishnamurti i Lao Tse. Umjetnost je za njega prije svega strast. Cilj umjetnosti je da uzdigne čovjeka i da mu da smisao. Najljepše razdoblje u životu Sergea Armangauda bilo je kad je upoznao svoju partnericu 1993. s kojom i danas živi. Najteži trenuci vezani su uz smrt njegovih roditelja. Serge na budućnost gleda sa strahom. Smatra da je strah nemoguće ignorirati. No isto tako je uvjeren da je baš taj strah poticaj da pokušamo ustrajati u optimizmu. photo: Sophie Gauthier